Mangan je jedan od najvažnijih legirajućih elemenata u materijalima od željeza i čelika. Mangan može promijeniti snagu, tvrdoću, žilavost, otpornost na habanje, otpornost na toplinu i druga svojstva željeznih i čeličnih materijala. Mangan u materijalima od željeza i čelika uglavnom se dobiva dodavanjem legure feromangana u njegovu taljevinu.
Feromangan se zbog različitog sadržaja ugljika može podijeliti na feromangan s visokim udjelom ugljika, srednjeg ugljika i niskougljični feromangan. Među njima, feromangan s visokim udjelom ugljika je strogo ograničen zbog visokog sadržaja ugljika, što će značajno povećati sadržaj ugljika u čeliku kada se doda čeličnim materijalima. Zbog niskog udjela ugljika, niskougljični feromangan nema problema sličnih visokougljičnom feromanganu. Stoga se feromangan s niskim udjelom ugljika koristi više nego feromangan s visokim udjelom ugljika. Važna je sirovina za proizvodnju nehrđajućeg čelika, lijevanog čelika otpornog na toplinu, lijevanog željeza otpornog na toplinu, čelika otpornog na habanje i konstrukcijskog čelika. U prošlosti se proizvodnja feromangana s niskim udjelom ugljika uglavnom odvijala putem upuhivanja kisika i dekarbonizacije u tekuću talinu feromangana s visokim udjelom ugljika kako bi se feromangan s visokim udjelom ugljika pretvorio u feromangan s niskim udjelom ugljika, a zatim se koristila legura silicij mangana za smanjenje oksidirane taline u poboljšati prinos mangana. Proizvodni proces tekuće oksidacijske dekarbonizacije feromangana s visokim udjelom ugljika je složen, visok trošak i ozbiljno onečišćenje okoliša.
